Grad koji je bio razoren do temelja tokom Drugog svetskog rata, dugo je izgledao sivo, hladno i strogo; uostalom, kao i svi gradovi Istočnog bloka. Međutim, Varšava je spremila veliko iznenađenje za svakog slučajnog putnika, nepripremljenog za posetu.
Ne onu džinovsku, najvišlju u zemlji, gotsku palatu koju je Staljin poklonio razorenoj Poljskoj, nego visoke, moderne zgrade koje je okružuju, prostrane i čiste ulice, srdačne lokalce, obilje šarenog cveća kojima su ukrašena prozorska okna, mirise koji vas prate dok prijatno zbunjeni koračate i divite se veličini i otmenosti grada. Zgrabite kafu za poneti na usputnom “café bike”-u i nastavite vaše putovanje duž Jerusalimske avenije, koja je verovatno jedan od vitalnijih pravaca u gradu.
Dok hodate avenijom, u daljini će se pojaviti jedna palma, visoko izdignuta iznad glavnog kružnog toka u gradu, koja predano nadzire saobraćaj. Zbog svoje visine, predstavlja dobar orijentir za sve one koji su u gradu prvi put. Onda shvatite da šetate povratnikom na kom sasvim sigurno ne rastu palme, te još znatiželjniji ubrzavate korak, ulazite u ulicu Nowi Swiat i da – tamo otkrivate jedan sasvim novi, intrigantni svet.
Šta je to što grad poseduje da bi bio udoban i zanimljiv? Verovatno taj osećaj da pripada ljudima i njegova spremnost da prihvati različitost bilo koje vrste. Varšava je grad koji je potpuno fleksibilian i sposoban da se prilagodi različitim potrebama lokalaca – i onima koji tu žive dugo, i onima koji su se tek skoro doselili u njega. I naravno, nama turistima.
Ukoliko imate samo polovinu dana na raspolaganju, iskoristite to vreme da lutate varšavskim ulicama. One će vas spontano odvesti ka parkovima, suvenirnicama, radionicama slatkiša, izložbama na otvorenom i skrivenim trgovima. Dok se odmarate na stepeništu podno spomenika Kralju Sigmundu III, koji je preneo prestonicu iz Krakova u Varšavu, i netremice motrite Kraljevski zamak, neko će već ispričati priču o Palmi. “Pozdrav sa Jerusalimske avenije” je njeno ime i predstavlja element autentičnog izraelskog pejzaža. Ovaj deo grada je u stvari bio nekadašnje jevrejsko neselje, a tu činjenicu je autorka želela da oživi kroz ovaj projekat, koji je inicijalno predlagao čitavu aleju palmi, ali se ipak završio samo jednim primerkom tropske vegetacije. Iako postoje političke kontroverze u vezi sa ovom instalacijom, za kratko vreme, Palma je postala deo gradskog pejzaža, turistička atrakcija i simbol grada. Ovo je verovatno i jedino veštačko palmino drvo na svetu koje ima svoj internet sajt.
Sa vrha stuba na kom stoji Kralj Sigmund III u svojoj realnoj veličini, držeći mač i krst u rukama, dolazi informacija da se u ovom gradu nalazi jedna sirena, koja, kao i sam Kralj, drži mač u jednoj, a štit u drugoj ruci. Legenda kaže da su nekada davno postojale dve baltičke sirene. Jedna se nastanila u Kopenhagenu, a druga je plivala rekom Vislom, te rešila da se odmori u starom gradu Varšave. Lokalni ribari su potom primetili da nešto stvara talase i tera njihovu ribu, te odlučiše da zarobe počinioca. Međutim, čuvši sireninu pesmu, zaljubiše se u nju i konačno je pustiše na slobodu. Od onda, u znak zahvalnosti, ona čuva grad i sve njegove stanovnike, a danas je okružena šarenim fasadama na trgu Rinek u Starom gradu. Iznenađujuće je da su sve ove zgrade stare svega pedesetak godina, jer su, nakon što su bile uništene u Drugom svetskom ratu, ponovo dignute iz pepela. Iz ovog razloga, Unesko je 1980. godine uvrstio Stari grad na svoju listu kulturno-istorijskog nasleđa.
Kada vas umor od šetnje sustigne, klupe od crnog granita ne predstavljaju samo utočište za umorno telo, već i muziku za uši. Pritiskom na dugme koje se nalazi na klupi, začuće se najlepše kompozicije slavnog stanovnika Varšave, kompoziora Frederika Šopena.
Dopustite da vas muzika zavede, a emocijama da prevladaju.. jer, kao što i zvanični slogan grada sugeriše, sigurno ćete se zaljubiti u Varšavu.
Fall in love with Warsaw.
Autor: Jelena Farkić
Trenutno je sa svih strana okružena prirodom, čita o doživljajima, istražuje, pešači, zapisuje i mašta.