Sudeći po tome da je na grupu turizmologa profesionalaca, iskusnih svetskih putnika i istraživača, Pirot ostavio najpozitivniji utisak sa proputovanja po istočnoj Srbiji, može se izvesti logičan zaključak da posetu ovom kraju treba započeti, ili pak završiti upravo tamo.

Predrasude koje se najčešće vezuju za Piroćance i predstavljaju temu posprdnih viceva i anegdota, izgleda da nemaju realnu osnovu. Gostoprimstvo, toplina i neobično snažna vizija srećnije budućnosti ovog pitomog naroda, razuveriće sve koji su o ovom kraju imali bilo kakve dileme.

Savetujem vam da upoznavanje Pirota započnete upravo razbijanjem predrasuda o škrtim Piroćancima. Ono što, verovatno, niste znali vezano za ovu temu je da taj mit potiče još iz perioda kada su u pirotski kraj svraćali Krstaši na svom pohodu ka Svetom Gradu. Narod je, navodno, njima bio toliko zadivljen i opčinjen da su masovno počeli da štede novac kako bi im se pridružili i domogli se zlatnog Jerusalima. Kako je i zašto baš škrtost ostala njihova „etiketa“, može biti zanimljiva tema za razgovor sa ljudima koji su više nego srećni kada neki stranac zaluta u njihov kraj. Uz šljivovicu posluženu u čokanjčiću na ledu, peglanu kobasicu i nadaleko čuvene sireve, naravno.

Možda niste znali ni da je u Pirot stigla prva telefonska centrala u Srbiji. Zbog toga je pozivni broj za ovaj grad 010, što je čak ispred glavnog grada, koji pozivamo sa 011!

Obilazak grada i putovanje kroz istoriju pirotskog kraja najbolje je započeti iz konaka Malog Riste (Čučuk Riste), čiji enterijer i eksterijer su nam poznati iz popularnih filmova Zona Zamfirova i Ivkova slava.

IMG_0236

Ugledni pirotski trgovac Hristivoj Jovanović, poznatiji kao Mali Rista, izgradio ju je 1848.godine, izazivajući sudbinu  izgradnjom ove raskošne i velelepne vile, koja kao srpska, nije smela biti veća niti lepša od turske.

Ovde možete čuti sve o nekadašnjem životu u Ponišavlju, porodičnim odnosima, protokolu, higijeni, zanatima, životu pod Turcima i naravno, načinima na koje su mudri Piroćanci uspevali da im doskoče, u kućama obavezno imavši tajne sobe i prolaze. Još uvek je moguće baciti pogled i u Ristin tefter, u koji je, kao jedna od retkih pismenih osoba tog doba, zapisivao dugovanja i pozajmice.

U ovom gradu možete posetiti samo kafane, jer ovde ne postoje kategorisani restorani, što je prava specifičnost kraja koji kao da živi neki paralelni život zaštićen od sveta u zagrljaju Stare Planine.

Iz Pirota se nikako ne možete vratiti bez suvenira koji danas predstavljaju identitet i brend ovog mesta. Naučićete po koju reč ili rečenicu jedinstvenog Pirotskog jezika, nećete odoleti da kupite peglanu kobasicu, Pirotski kačkavalj, domaću rakiju, ćilim i barem ćilimčić, nekoliko drvenih kašika i pokoji komad grnčarije.

Entuzijazam, posvećenost i profesionalizam zaposlenih u Turističkoj organizaciji ovog grada (www.topirot.com) izazivaju istinsko divljenje i pokreću lavinu pozitivnih emocija. Ukoliko se zaputite ka Pirotu, obavezno kontaktirajte sa njima, ti saveti ne koštaju ništa, a mogu vredeti zaista mnogo.

doc dr Mišković Ivana Autor: doc dr Mišković Ivana
Voli da putuje, istražuje. osluškuje, zapisuje i predaje studentima. Povremeno se i raspisuje i deli sa vama zanimljivosti koje od malih trenutka na putovanjima prave velike uspomene