Da li ćemo zanemarivati potresne vesti koje nam mediji plasiraju i nastaviti dalje da putujemo kao i do sada? Kako i na koji način ćemo se odlučivati za bilo kakav kraći ili duži odmor ako postoji i najmanja šansa da nam se na putovanju dogodi nešto loše ?

Beta1Hoteli u Parizu su već počeli da reaguju. Više ne naplaćuju obroke i na sve moguće načine pokušavaju da motivišu goste da ostaju što duže kako bi popunili prazne sobe i ne naplaćjuju nadoknade za promenu datuma boravka, čak i ako se putovanje odlaže za mesec ili dva. No, da li će ova mera biti dovoljna da bi se putnici ipak opredelili da u naredna tri meseca posete Pariz? Vrlo teško.

Dakle, šta nam preostaje?

a) Da ne putujemo

b) Da putujemo (po)malo,

c) Da putujemo na drugačiji način,

d) Da putujemo kao i do sada.

Da u potpunosti prestanemo da putujemo i nije neki izbor, složiće te se. Dovoljno je setiti se devedesitih godina i muka sa vizama, plaćanjima za izlazak iz zemlje i ostalim maltretiranjima. Istina je da se se to dešavalo usled nekih drugih okolnosti, ali je suština ista.

Da li ćemo putovali po malo? Mada mi ne pada napamet kako se to radi, osim da recimo krenemo za Segedin ili Sloveniju, pa se, kao, vratimo sa pola puta, pa posle pričamo kako smo, ipak, bili na Paliću ili svratili u Ikeu kod Zagreba i ponovili se kao nikada do sada. Dakle, ili putujemo ili ne putujemo, zar ne?

Beta

Verovatno će se nešto promeniti i većina putnika će biti vrlo obazriva, što zapravo već i jeste.

U poslednjih sedam dana nije nam upućen ni jedan zahtev za informaciju o bezbednosti putovanja u Pariz, i Francusku uopšte. A ranije ih je bilo najmanje dva do tri dnevno. O Egiptu i Tunisu već duže vreme sa vama ne razgovaramo kao o potencijalnoj destinaciji….

Bilo bi, na primer, vrlo zanimljivo imati uvid u statstiku Booking.com-a i pogledati koliko se broj rezervacija za Pariz smanjio u odnosu na prošli nedelju ili prošli mesec, i koliko ih je otkazano u poslednjih nekoliko dana.

Ipak, uvek ima i onih koji se ne libe da rizikuju i zapravo nestrpljivo čekaju ovakve momente kada se ukazuje prilika za jeftinije putovanje i manje gužve na popularnim destinacijama.

Vođeni dugogodišnjim iskustvom, mišljenja smo da, ipak, nećemo prestati da putujemo! Radićemo to i dalje, ali na malo drugačiji način. Možda u manjim grupama. Možda će nam sopstveni prevoz biti prvi izbor. Možda ćemo se vratiti prirodi i kampovanju, daleko od drugih, daleko od gužve, okruženi samo svojim prijateljima.

Camping at Heyburn

Camping at Heyburn

Do pre tridesetak godina za putovanje je bio dovoljan fića ili peglica, jedna plata, presavijena mapa Evrope i odmor je mogao da počne : )

Danas se nameće hiljadu pitanja: Kakav smeštaj i prevoz odabrati? Manji hotel ili veći? Apartman u zgradi ili kamp prikolice na plaži? Voz ili autobus? Da li da putujemo kruzerima u masi od nekoliko hiljada ljudi? Šta ako je baš u mom avionu podmetnuta bomba? Da li će se bezbednost podići na takav nivo da će u avionima, brodovima, vozovima i po plažama šetati policajci, vojska i ostali bezbednjaci?

irishtimes.com

irishtimes.com

Možda je ovo trenutak kada ćemo početi da otkrivamo neke nove destinacije, obilazeći zemlje koje su nam  na “must see” listi bile negde pri dnu. Možda ćemo na ovaj način početi da otkrivamo prostore koji zavređuju pažnju, a ujedno su bezbedni i dostupni?

Mnogo je pitanja koja ovih dana postaljvamo, puno razgovaramo, ali pravih odgovora niko nema. No, vreme će pokazati koliko događaji koji su iza (a možda i ispred) nas, više ili manje uticati na putovanja i izbor destinacija u narednom periodu. Naravno, uvek nam ostaje da putujemo kao i do sada. Odmahnemo samo rukom…

Kakav je vaš stav o ovoj temi? Kako ćete vi putovati u narednoj godini?

Pišite nam.