Dubrovnik je jedan od onih gradova za čije ime je svako čuo i svako zna, barem otprilike, i zna gde se nalazi. Ja sam u njemu bila mnogo puta, ali svaki put kad se ponovo zadesim tamo, otkrijem nešto novo, novu ulicu, novi prozor, novi pogled na pučinu ili luku staru stotinama godina.

Prošlog leta sam uradila nešto što već dugo planiram, ali nekako nikad nisam imala vremena ili nekoga da mi pravi društvo u tome. Otišla sam, konačno, u obilazak gradskih zidina. Tek nakon tog iskustva zaključujem da bi to, za nekoga ko dolazi prvi put, mogao biti idealan način da sagleda grad sa visine, da ga drži na dlanu i upije svu njegovu lepotu i toplotu usijanog kamenja.

Lokrum

Lokrum

Na ovaj izlet bi se trebalo uputitu što ranije ujutru, već oko 8h, kada se otvara mala kapija na Stradunu, odmah sa leve strane kada se u Stari Grad uđe sa vrata od Pila. Tu je ulaz na zidine, ali je prethodno potrebnu kupiti ulaznicu preko puta, u turističkom info centru, po ceni od 70 Kuna (cca 10 Eur). Preporučujem jutarnje sate iz veoma jednostavnog razloga. Tokom dana, ako je leto,  nepodnošljivo je vruće, a uveče je sigurno prevelika gužva. I obavezno ponesite flašicu vode sa sobom!

zidine

Zidine

Kada se popnete uskim stepenicama, pogled vam već puca na sve strane i potrebno je po nekoliko sekundi pogledati na svaku stranu svuda oko sebe. Obavezno se pobrinite da vam foto aparat bude pri ruci, kako ne biste posle žalili, a to će vam se desiti, ako ga ne ponesete. Na nekoliko mesta postoje visoke osmatračnice u koje se možete popeti stepenicama, a pogled je fenomenalan i kroz puškarnice u zidinama i rupe u kojima još stoje topovi, ali većim delom puta zid je dosta nizak, tako da se može gledati i preko njega. Idealno je za one koji vole da zavire u tuđe prozore i dvorišta ili vole da gledaju meštane kako opušteno igraju karte u uglu svog džardina (dvorišta).

Na nekoliko mesta postoje kafići sa pogledom na pučinu, pa ukoliko želite da popijete kafu, idealan za to je onaj sa pogledom na ostrvo Lokrum, po legendi ukleto ostrvo, ali o njemu će biti više reči u mom sledećem putopisu koji će se baviti Elafitima, ostrvljem Južnog Jadrana.

Cela šetnja zidinama ukupno traje nešto više od sata, ukoliko hodate relativno brzo, ali sigurno vam ne bi bilo dosadno ni da provedete pola dana, svaki prizor koji vidite napuniće vas pozitivnom energijom, posebno ako ste ljubitelj istorije, stare arhitekture i priča o ratovanjima čuvene dubrovačke republike. Ako baš želite da se dobro napunite informacijama, kada kupujete ulaznice, nabavite i brošuru, knjigu ili iznajmite slušalice koje na više punktova možete uključiti u automat i saslušati priču vodiča na nekoliko svetskih jezika. Sa zidina postoji ulaz u pomorski muzej, pa i za to treba odvojiti malo vremena.

istok-zapad

Dubrovnik

Šetnja meni nije bila naročito naporna, mada je bilo rano popodne i avgust mesec i sunce je pržilo svo vreme, ali malo smo se umorili kada smo, na samom kraju tog velikog kruga, trebali da se popnemo na tvrđavu Minčeta. Stepenice su dosta strme i uske, ali sa njenog vrha je definitvno najbolji pogled, bukvalno ceo grad vidite, kao da letite iznad njega, nikako nemojte odustati od ovog izazova!

Kada smo došli na početak ture, odnosno kada smo obišli ceo krug, osećali smo nepodnošljivu glad i žedj, iako smo imali vodu kod sebe svo vreme. Na sreću, znali smo tačno na koje mesto trebamo da odemo i nikako nismo pogrešili. Preporučujemo restoran Kamenice, jako popularno mesto na kome će te se verovatno iznenaditi, ako tako nešto još niste videli, u tom restoranu je potpuno uobičajeno da se na slobodan sto čeka u redu i više od pola sata. Sasvim je svakidašnji prizor red od 15-ak ljudi koji strpljivo stoje u redu i bez nervoze čekaju da neko ustane i oslobodi sto. Mi smo imali sreće, pa je jedan mali sto za dvoje, čekao na nas u uglu bašte. Restoran ćete, osim po ovome, prepoznati i po tome što je letnja bašta vrlo skromna, sa običnim plastičnim stolovima, jednobojnim stolnjacima i konobarice nose staromodne uniforme i Borosane, kao u doba 80-ih, ali promet im je velik, hrana je sveža i izuzetno ukusna, a cene su zasigurno najniže unutar gradskih zidina. Restoran se nalazi na Placi, staroj pijaci, koja je delom još u funkciji, jer je većina površine pijačnog trga zauzeta stolovima.

„Zalili“ smo mušule i crni rižot čašom vina i bez ikakvih, u tom momentu zasigurno suvišnih komentara, sa osmehom na licu, napustili Stari Grad Dubrovnik, ali nikako zauvek, već do prve sledeće prilike.

Text i fotografije: Bookiraj.com

Pripreme za večeru u jednom od restorana

 

doc dr Mišković Ivana Autor: doc dr Mišković Ivana
Voli da putuje, istražuje. osluškuje, zapisuje i predaje studentima. Povremeno se i raspisuje i deli sa vama zanimljivosti koje od malih trenutka na putovanjima prave velike uspomene